Tag Archives: Inga Vilogorac Brčić

Znakovi i riječi 4 – Signa et litterae IV

Petar Selem, Proslov, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 5-6.

Bruna Kuntić-Makvić, Urednički predgovor, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 7-10.

Klara Buršić Matijašić, Religija – religijski običaji u prapovijesti Istre, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 11-38.

Jasmina Osterman, Utjecaj pojave pisma na razvoj religijskih sustava ranih civilizacija, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 39-60.

Robert Matijašić, Klasični kultovi, autohtona vjerovanja i romanizacija, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 61-70.

Ivan Knezović, Topografija kultova u rimskome gradu – primjer Andautonije, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 71-92.

Inga Vilogorac Brčić, Salonitanski sljedbenici Velike Majke, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 93-118.

Petar Selem, Jupiter – Amon na sjevernom Jadranu, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 119-132.

Nenad Cambi, Bilješke o tetrarhijskoj religijskoj politici, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 133-154.

Hrvoje Gračanin, Crkveni ustroj u kasnoantičkoj Panoniji, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 155-170.

Vesna Lalošević, Progonitelji kršćana u predaji Salonitansko-splitske crkve, Znakovi i riječi – Signa et litterae, vol. IV, Zbornik projekta “Mythos – cultus – imagines deorum”, De ritu ad religionem – od obreda do vjere, Zagreb: FFpress, 2013, 171-190.

(O ostalim svescima u seriji: Signa et litterae II, Signa et litterae III, Signa et litterae V.)

ROMIC I: Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones ex Croatia I.

Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones ex Croatia I. (ROMIC I) korpus je spomenika istočnjačkih kultova (Izida, Mitra, Kibela i Atis, Jupiter Dolihenski, Jupiter Sabazije, Sirijski Bogovi) potvrđenih na prostoru antičke Histrije, Liburnije te japodskih zemalja (danas Istra, Dalmacija do Krke te Lika). Tekstovi su na hrvatskom i engleskom jeziku.

Petar Selem i Inga Vilogorac Brčić, ROMIC I: Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones ex Croatia I. [Znakovi i riječi 5 – Signa et litterae V], Zagreb: FF Press, 2015.

Salonitanski spomenici obrađeni su u ranijem svesku ROMIS = Signa et litterae III. (O ostalim svescima u seriji: Signa et litterae II, Signa et litterae IV.)

Gostovanja na HRT-u

Dr. sc. Inga Vilogorac Brčić je u emisiji Znanstveni krugovi emitiranoj 13. ožujka 2015. na HRT4 govorila o spomenicima egipatske kulture u hrvatskim muzejima i zbirkama. Video pogledajte na stranicama HRT-a (od 14:53).

Dr. sc. Jasmina Osterman je u emisiji Jezik i predrasude 1. programa Hrvatskog radija emitiranoj 31. ožujka 2015. govorila o školovanju mezopotamskih pisara. Emisija se može poslušati na stranicama HR-a.

Radovi s kolokvija Put Velike Božice

Radovi s kolokvija Put Velike Božice objavljeni su u novom broju Radova Zavoda za hrvatsku povijest i dostupni su na Hrčku:

Aleksandra Nikoloska i Inga Vilogorac Brčić, Okupljanje pod zaštitom Velike Božice, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 9-13.

Bruna Kuntić-Makvić, Drugi tematski skup Centra za interdisciplinarno istraživanje stare povijesti, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 15-19.

Petar Selem, Izidinski krug egipatskih ženskih božanstava. Prolegomena, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 21-23.

Jasmina Osterman, Velike mezopotamske božice, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 25-50.

Aleksandra Nikoloska i Inga Vilogorac Brčić, Frigijska Kibela – planinska Majka, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 51-61.

Marina Milićević Bradač, Neolitička “koiné” i minojska Kreta – prijedlog za razmišljanje, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 63-73.

Helena Tomas, U potrazi za pisanim izvorima o minojskoj Potniji, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 75-85.

Filip Franković i Jurica Triplat, Mikenska Potnija u izvorima na pismu linear B, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 87-102.

Aleksandra Nikoloska i Inga Vilogorac Brčić, Velika Majka Bogova na spomenicima iz Hrvatske, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 103-128.

Ivona Miletić, Adriana Pavlić, Porin Šćukanec Rezniček i Inga Vilogorac Brčić, Tužni Istočnjak na rimskim nadgrobnim spomenicima s hrvatskoga povijesnog prostora, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 46/1 (2014), 129-144.

Razvoj pisma od goveda do A

Radionica u sklopu Festivala povijesti Kliofest održana je 7. lipnja 2014. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

ORIENTALIA ANTIQVA

Istraživanja o povijesti Starog Istoka – Studia Facultatis Philosophicae Universitatis Zagrabiensis

Katedra za staru povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakutelta Sveučilišta u Zagrebu u ljetnom semestru akademske 2013-2014. godine pokrenula je istraživanja iz povijesti Starog Istoka, pod nazivom “Orientalia antiqua”. Studije podrazumijevaju cikluse predavanja, radionica i okruglih stolova u kojima će sudjelovati istaknuti profesori inozemnih sveučilišta, stručnjaci za povijest drevnog Egipta, istočnog Levanta, Sirije, Anadolije, Mezopotamije, Irana. Svoja će znanja i iskustva kroz različite sadržaje predstaviti studentima koji slušaju kolegije stare povijesti na preddiplomskoj i diplomskoj razini, ali i ostaloj zainteresiranoj publici. Time će istodobno nadopuniti nastavu iz kolegija stare povijesti te će unaprijediti i popularizirati orijentalističke znanosti u Hrvatskoj. Dugoročno je planirana suradnja Filozofskog fakulteta, Katedre za staru povijest Odsjeka za povijest, s institucijama pozvanih predavača, koja bi se očitovala u zajedničkim znanstvenim skupovima i publikacijama.

Pogled na Konstantinovo doba

Okrugli stol
Zagreb, FIlozofski fakultet, 6. i 7. lipnja 2013.
>> Programska knjižica (pdf)

Obljetnica Milanskog edikta obilježava se 2013. godine različitim programima na više mjesta gdje je car Konstantin Veliki obitavao, boravio i djelovao. Njegova je vladavina, na tragu prethodnika Dioklecijana, obilovala velikim potezima koji su promijenili lice rimske države i za duže vrijeme obnovili njezinu snagu. Najrazglašenija je svakako odluka da se dopusti prakticiranje dotada sumnjivog, suzbijanog i progonjenog kršćanstva. Time je određena bitna značajka kasne rimske civilizacije, zatim i zapadne civilizacije sve do danas. Vladarsku odluku poznajemo preko teksta koji se naziva Milanskim ediktom, a prenijeli su ga stari pisci. Konstantinova vladavina donijela je i novine u državnome ustroju, zakonskoj regulativi, umjetnosti… U skladu s time, referencije na Konstantinovo doba ne prestaju ni u kojem kasnijem razdoblju, a tvorci su im pripadnici različitih djelatnosti.

Znanstveno istraživanje Konstantinova doba i njegovih odraza prvenstveno je u kompetenciji humanističkih i društvenih znanosti. Sve dehumaniziraniji i ubrzaniji moderni svijet prema njima se odnosi s potcjenjivanjem, uskraćujući im i uvažavanje i materijalnu podršku. Možda stoga što je milijardama ljudskih bića to lakše manipulirati što slabije umiju misliti, što su manje svjesna sebe i što manje znaju o svemu što je prethodilo današnjici i uvjetovalo je – ukratko, što su neukija upravo na humanističkom području.

U akademskoj zajednici od pradavnih se početaka stječe, čuva i prenosi znanje, uče se i vježbaju istraživačke vještine i kali se um. Ona po definiciji uključuje i učenike i poučavatelje, od studentskih prvašića do akademika. Najvišu kakvoću postiže interakcijom svih generacija, kombiniranjem svih vrsta prinosa, od žara koji bi trebao biti svojstven mladosti, do iskustva koje je poslovična značajka starosti.

Obljetnica Milanskog edikta poticaj je i prikladan povod da se aktivni nastavnici i polaznici različitih ustanova koje tvore zagrebačku akademsku zajednicu okupe i na interdisciplinaran način progovore o Konstantinovoj vladavini. Veliko povijesno razdoblje oni će zajedno ocrtati potpunije no što ga svaka struka ocrtava za sebe. Okupivši se oko velike svjetske teme, pružit će uvid u nastavne i znanstvene potencijale domaćega ogranka humanističkih i društvenih znanosti. Ujedno je to i naš prilog obilježavanju 140. obljetnice nastave povijesti na Sveučilištu u Zagrebu.

ROMIS: Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitanae

Petar Selem, Inga Vilogorac Brčić, ROMIS. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitanae, [Znakovi i riječi 3 – Signa et litterae III], Zagreb: FF Press, 2012.

Istočnjački kultovi potvrđeni su nizom predmetnih i epigrafskih izvora u Saloni. Najveći dio se odnosi na kultove egipatskih božanstava, napose Izide i Serapisa, potom Kibele (Velike Majke Bogova) i Atisa te Mithre. Na temelju nađenih spomenika možemo suditi o ikonografskim modelima, kultnoj praksi, svetim mjestima te profilu sljedbenika navedenih kultova. U Saloni postoje, k tomu, svjedočanstva o štovanju Dunavskih konjanika, Jupitera Dolihenskog, Sabazija, Mena te o židovskoj vjerskoj zajednici. Spomenici svih navedenih kultova potvrđuju da je Salona bila kozmopolitsko središte u kojem su istodobno i ravnopravno, uz rimska i domaća, slavljena i različita istočnjačka božanstva. U ovom su izdanju objavljeni svi spomenici navedenih istočnjačkih kultova, zajedno s fotografijama i bibliografijom, na hrvatskom i engleskom jeziku.

Struktura:

– Aegyptiaca Salonitana (Egipatski kultovi)
– Metroaca Salonitana (Kult Velike Majke Kibele)
– Mithriaca Salonitana (Mithrin kult)
– Aliae religiones (Ostali kultovi): Dunavski konjanici, Židovstvo, Jupiter Dolihenski, Sabazije, Men

Update (2015.): Izašao je ROMIC I. = Signa et litterae V. (O ostalim svescima u seriji: Signa et litterae II, Signa et litterae IV.)

Kvinkvenali u orijentalnim kultovima

Salonitanac Lucije Stacije Fakula, kvinkvenal, dao je sagraditi hram Velikoj Majci Kibeli (CIL III 1954). Na rimskim su natpisima kvinkvenalima najčešće nazivani godišnji municipalni dužnosnici, duoviri ili kvatuorviri, koji su svake pete godine obavljali cenzorski posao. Titulu kvinkvenal nosili su i predstojnici različitih profesionalnih kolegija ili tijela, a kvinkvenali su zabilježeni i među sevirima augustalima, augurima, flamenima te svećenicima. Literarni i epigrafski izvori svjedoče da su kvinkvenalima nazivani i predstojnici kolegijâ koji su bili u službi istočnjačkih kultova: kolegija dendrofora angažiranog u kultu Velike Majke Kibele, Izidinih pastofora te možda i Beloninih hastifera. Na zavjetnom natpisu kvinkvenala Lucija Stacija Fakule nije pobliže određeno njegovo zanimanje. Kult Velike Majke Kibele imao je visok status u rimskoj Saloni o čemu svjedoče predmetni i epigrafski izvori. Ondje je potvrđen i kolegij dendrofora (CIL III 8823). S tim u vezi možemo pretpostaviti da je Lucije Stacije Fakula bio predstojnikom navedenog kolegija.

Studija Kvinkvenali u službi kolegija istočnjačkih kultova u Rimskome Carstvu (pdf) dr. sc. Inge Vilogorac Brčić.

Navisalvia – Spasiteljica Lađe sa svetinjama Majke Bogova

Grčki i rimski literarni izvori iznose pojedinosti predaje o prijenosu kulta velike Majke Bogova, frigijske Kibele, iz Pergama u Rim 204. g. pr. Kr.: Pergamski kralj Atal II. dao je rimskim poslanicima božičine svetinje te su ih ukrcali u lađu koja je doplovila do Ostije. Ondje je, pak, zapela u pličini ušća Tibera i nije se mogla pomaknuti. Ugledna matrona Klaudija Kvinta, nepravedno optužena da nije bila čestita te da je počinila prijestup, zamolila je božicu da čudom dokaže njezinu nevinost te je sama pokrenula lađu. Njezinom su zaslugom Kibeline svetinje sretno stigle u Rim. Stoga su Rimljani uz Veliku Majku Kibelu štovali i diviniziranu Klaudiju Kvintu koju su nazivali Navisalvijom (Navisalvia) – Spasiteljicom Lađe. O tome svjedoče tri rimska žrtvenika s posvetom Majci Bogova i Navisalviji. Klaudija Sintihe posvetiteljica je dva žrtvenika. Na jednom je likovni prikaz lađe s Kibelinim kipom, koju povlači slavna Klaudijevka. Posvetitelj trećeg žrtvenika je Kvint Nunije Telef, predstojnik kolegija štovatelja Velike Majke. Oboje posvetitelja bili su oslobođenici istočnjačkog podrijetla. Predaja o Klaudiji Kvinti odrazila se u kronološki posljednjem zapisu o Kibelinu kultu Grgura iz Toursa (6. stoljeće), a bila je i predloškom nizu svetačkih legendi. Jedna je vezana uz hrvatski povijesni prostor i prijenos relikvija kalcedonske mučenice Eufemije u Rovinj, a zabilježena je u pulskom kodeksu iz 15. st.

Studija Navisalvia – Spasiteljica Lađe sa svetinjama Majke Bogova (pdf) dr. sc. Inge VIlogorac Brčić predstavljena je na 17. međunarodnom arheološkom savjetovanju Navigare necesse est u organizaciji Centra za arheološka istraživanja Instituta Ivo Pilar u Puli, Medulinu i Rovinju 23-26. XI. 2011.

CISP – Centar za interdisciplinarno istraživanje stare povijesti

pri Zavodu za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest